U srijedu, 16. rujna, u Zagrebačkom centru za neovisno življenje održana je četvrta edukativna radionica u sklopu institucionalnog projekta „Dimenzije digitalne inkluzije i ekskluzije hrvatskoga društva (DIGI-HR)”, koji provodi Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Projektne aktivnosti usmjerene su na razvoj digitalnih kompetencija korisnika Zagrebačkog centra za neovisno življenje s ciljem njihova sigurnijeg, samostalnijeg i aktivnijeg sudjelovanja u digitalnom društvu.

Radionicu pod nazivom „Istina ili prijevara? Lažne vijesti i dezinformacije – kako ih prepoznati” održala je doc. dr. sc. Ana Marija Dunaj s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Na početku radionice govorilo se o važnosti medijske pismenosti u današnjem informacijskom okruženju u kojem nikada nije bilo lakše doći do informacija, ali ih istodobno nikada nije bilo teže provjeriti. Sudionicima je pojašnjeno da medijska pismenost ne podrazumijeva samo sposobnost korištenja digitalnih uređaja i pristupa informacijama nego i sposobnost njihove analize, kritičkog vrednovanja i razumijevanja načina na koji medijske poruke nastaju i šire se.

Posebna pozornost posvećena je razlikovanju informacije, mišljenja, nenamjerne pogreške, satire i različitih oblika informacijskih poremećaja. Objašnjena je razlika između dezinformacija, koje se stvaraju ili šire s namjerom obmanjivanja, misinformacija, odnosno netočnih sadržaja koje ljudi dijele vjerujući da su istiniti, te malinformacija, kod kojih se točne informacije koriste s namjerom nanošenja štete.

Sudionici su se upoznali i s razvojem pojma „lažne vijesti” te zašto su precizniji pojmovi dezinformacija i misinformacija. 
Kroz konkretne primjere predstavljene su četiri česte vrste obmanjujućeg sadržaja: lažna veza između naslova i stvarnog sadržaja, lažni kontekst u kojem se autentičan sadržaj prikazuje kao da pripada drugom događaju, izmijenjeni sadržaj poput fotomontaža i deepfakea te potpuno izmišljeni sadržaj. Naglašeno je da dezinformacija ne mora biti potpuno izmišljena – često se upravo stvarna fotografija, videozapis ili podatak koriste uz promijenjeni naslov, datum, mjesto ili kontekst.

Važan dio radionice bio je posvećen pitanju kako dezinformacije postaju viralne. Sudionicima je prikazan put kojim poruka može krenuti iz zatvorene grupe ili aplikacije za dopisivanje, preko društvenih mreža i drugih platformi, sve do tradicionalnih medija. Razgovaralo se o ulozi kreatora i djelitelja dezinformacija, ali i botova koji automatiziranim dijeljenjem mogu povećavati vidljivost određenog sadržaja i stvarati privid njegove popularnosti.

Objašnjeno je i zašto ljudi ponekad povjeruju netočnim informacijama ili ih proslijede drugima. Razlikovani su i motivi svjesnog širenja dezinformacija, među kojima mogu biti financijska korist, politički utjecaj, društveni položaj ili namjera nanošenja štete, od nenamjernog dijeljenja sadržaja kada korisnici vjeruju da upozoravaju ili pomažu drugima.
Posebno se razgovaralo o širenju dezinformacija u kriznim situacijama, kada povećana potreba za informacijama i velika količina različitih sadržaja stvaraju pogodno okruženje za glasine i netočne informacije. 

Objašnjeni su pojmovi filtarskog mjehurića i komore jeke te kako ponavljanje sličnih sadržaja može stvoriti dojam da je određena tvrdnja općeprihvaćena. Govorilo se i o novim izazovima koje donose umjetna inteligencija i deepfake tehnologija, kojima se mogu stvarati uvjerljive fotografije, videozapisi i glasovni zapisi događaja koji se nikada nisu dogodili.

Drugi dio radionice bio je usmjeren na praktično prepoznavanje i provjeru sumnjivih sadržaja. Kao znakovi upozorenja izdvojene su poruke koje zahtijevaju hitno dijeljenje, izazivaju snažne emocije, nemaju jasno naveden izvor, autora ili datum te obećavaju „čudesna rješenja” ili informacije koje se navodno skrivaju od javnosti.

Sudionici su na kraju dobili materijale s najvažnijim pojmovima i „šalabahterom” za provjeru informacija. 

Sljedeća radionica predviđena je već za tjedan dana na temu usluga koje su dostupne preko sustava e-Građani.