Dr. sc. Nikolina Šimetin Šegvić, asistentica na Odsjeku za povijest, održala je 17. ožujka ove godine predavanje u sklopu Aktiva srednjoškolskih nastavnika povijesti Grada Zagreba. Tema predavanja je bila „Grad iz ptičje perspektive – socijalna, urbana i intelektualna povijest međuratnog Zagreba kroz proces donošenja Generalnog regulacionog plana grada Zagreba“. Aktiv srednjoškolskih nastavnika povijesti Grada Zagreba redovito organizira predavanja kao dio usavršavanja, razmjene iskustva i suradnje između srednjoškolskih nastavnika povijesti i znanstvene zajednice. Aktiv vode Agencija za odgoj i obrazovanje i Hrvatski institut za povijest, a od strane Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Filip Novosel.  

U fokusu predavanja je Zagreb, koji je između dva svjetska rata doživio brojne transformacije potaknute političkim, ali i različitim društvenim promjenama. Porast broja stanovništva bio je izrazito velik: 1900. godine u Zagrebu je bilo nešto manje od 80.000 stanovnika, 1921. brojao je 108.674 stanovnika da bi do 1931. narastao na 185.381 stanovnika. Sasvim je jasno kako ključni uzrok nije bio prirodni prirast stanovništva, već veliko doseljavanje stanovništva iz okolice Zagreba i drugih dijelova Hrvatske. Bilo je to potaknuto teškim stanjem nakon Prvog svjetskog rata, ali i gospodarskim uzletom Zagreba tijekom 1920-ih. Velika gospodarska kriza, iako je utjecala na cijelu državu pa tako i na Zagreb, ipak je i dalje Zagreb činila mjestom s više prilika za zaposlenjem. Navedene okolnosti su stalno vršile pritisak na potrebu za širenjem grada. Grad se postupno širio, gradila su se nova naselja, kao i veliki pojedinačni arhitektonski projekti. Zagreb je poprimao obrise europskog velegrada. Temeljni problem bila je nemogućnost praćenja porasta broja stanovništva i planske izgradnje grada. Zagreb se, uz sjaj velegrada, razvijao i u grad velikih socijalnih nejednakosti, što je bilo najvidljivije u problematici stanovanja u brojnim neadekvatnim i preskupim stanovima za najam, kao i neplanskoj izgradnji po rubovima grada. Dugotrajni proces donošenja „Generalnog regulacionog plana grada Zagreba“, koji je na snagu konačno stupio 1940. godine, nije pridonio ovoj situaciji. Ipak, ideja koja je stajala iza njega je bila revolucionarna, a to je ideja totaliteta moderne arhitekture.

Predavanje je dostupno na sljedećej poveznici.