U utorak, 13. svibnja 2025. godine, u Knjižnici Fakulteta hrvatskih studija s početkom u 14.30 sati održano je obilježavanje „1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva“. Znanstveno-popularni program organizirao je Znanstveni zavod Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Odsjekom za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Društvom studenata povijesti „Ivan Lučić - Lucius“.

Koordinator za organizaciju bio je asistent na Odsjeku za povijest, Alen Moslavac. Na samome početku prisutnima su se prigodnim riječima obratili o. d. dekana Fakulteta hrvatskih studija izv. prof. dr. sc. Tomislav Krističević, predstojnica Znanstvenog zavoda, izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić i predsjednica Društva studenata povijesti „Ivan Lučić - Lucius“, Mirta Kostov. Istaknuta je važnost ovakve manifestacije koja služi ne samo akademskoj edukaciji, nego i njegovanju povijesne svijesti i identiteta, ali i popularizaciji srednjovjekovnih tema među studentima.

Prvo pozvano predavanje održao je prof. dr. sc. Hrvoje Kekez s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta na temu "Geostrateški položaj Tomislavove Hrvatske". Posebna je pozornost u predavanju posvećena Porfirogenetovu djelu De Administrando Imperio, u kojemu se spominje snaga Tomislavove vojske (60.000 konjanika i 100.000 pješaka), te promišljanjima hrvatske historiografije, starije i mlađe, o realnosti takvih podataka.

Nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja u raspravi. Uslijedilo je predavanje istaknute hrvatske povjesničarke, prof. emer. dr. sc. dr. h. c. Mirjane Matijević Sokol naslovljeno "Papinska pisma, zaključci splitskih crkvenih sabora 925.-928. i pitanje njihove vjerodostojnosti". Tema je obuhvatila jedno od najkompleksnijih pitanja rane hrvatske crkvene i političke povijesti. Analitički pristup uključivao je strogu filološku i paleografsku analizu, ali i kontekstualizaciju tih izvora u širem okruženju.

Nakon pozvanih predavanja, uslijedila je stanka, a zatim i pub kviz na teme iz hrvatske prošlosti. Natjecatelji su pokazali zavidno znanje, a najbolji među njima nagrađeni su prigodnim poklon paketima.

Ovaj program obilježavanja podsjetio je na bogatstvo hrvatske povijesti, ali i na odgovornost sadašnjih i budućih naraštaja povjesničara da ju kritički proučavaju i prenose te je uzoran primjer kako akademske institucije mogu i trebaju voditi dijalog o ključnim povijesnim temama na način koji je i stručan i pristupačan. U vremenu koje zahtijeva čvrste temelje znanja i povijesne samosvijesti, ovakvi programi postaju ne samo poželjni, već nužni.