U organizaciji Kluba hrvatskih humboldtovaca u srijedu, 26. studenoga 2025., u prostoru Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu predstavljena je knjiga prof. emer. dr. sc. Alojza Jembriha Bečko-hrvatska filološka ishodišta. Djelo, koje na temelju opsežnih arhivskih istraživanja prati više stoljeća kulturno-jezičnih veza između Beča i hrvatskih zemalja, strukturirano je u pet kronoloških cjelina od 16. do 20. stoljeća te donosi niz novih uvida u povijest hrvatske filologije, književnosti i znanosti. Predstavljanje je okupilo brojne članove Kluba, kolege filologe i povjesničare te velik broj studenata kroatologije i povijesti.

Predstavljanje je moderirao predsjednik Kluba hrvatskih humboldtovaca dr. sc. Dino Mujadžević, koji je u uvodu istaknuo Jembrihov dugogodišnji doprinos istraživanju hrvatske kulturne povijesti i kajkavske književne baštine. Prof. dr. sc. Pavo Barišić u svome je izlaganju izložio strukturu knjige, naglasivši njezinu interdisciplinarnu narav i zaokruženost: od ranonovovjekovnih humanističkih i reformacijskih veza, preko rada Hrvatskog kolegija i bečkih slavista, do uloge Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču u 20. stoljeću. Posebno je naglasio kako svaka tematska cjelina čini zaseban prinos hrvatskoj historiografiji i filologiji te zajedno tvore sintezu bečko-hrvatskih kulturnih dodira.

Prof. dr. sc. Darko Vitek usredotočio se na fenomen intimne povijesti koji se proteže kroz cijelu knjigu, istaknuvši kako autor, slijedeći tragove konkretnih osoba, njihovih pisama, biografija i svakodnevice, rekonstruira „sitnu povijest“ pojedinaca u susretu s velikim povijesnim procesima. U tom je okviru osobito naglasio motiv „slike drugoga“, odnosno način na koji se Hrvati u bečkom kulturnom krugu promatraju i predstavljaju, ali i kako sami oblikuju sliku o sebi u odnosu na središte Monarhije. Jembrihova interpretacija životnih puteva hrvatskih studenata, znanstvenika i crkvenih ljudi u Beču pokazuje kako se upravo na toj relaciji oblikovala važna dionica hrvatskoga kulturnog identiteta.

Doc. dr. sc. Vlatko Smiljanić govorio je o značenju knjige za hrvatsku kulturnu povijest i kroatologiju, istaknuvši da Bečko-hrvatska filološka ishodišta predstavljaju ključni doprinos razumijevanju dugoga trajanja hrvatsko-austrijskih kulturnih, jezičnih i znanstvenih veza. Naglasio je da knjiga, kao zbir prethodno objavljenih, ali nadograđenih interdisciplinarnih studija, funkcionira poput kartografije bečko-hrvatske kulturne mreže te je stoga nezaobilazna za kroatološka istraživanja identiteta, povijesti obrazovnih institucija i jezika. Osobitu je pozornost posvetio ulozi Beča kao odgojno-obrazovnog središta i intelektualnog laboratorija u kojem su hrvatski studenti stjecali znanja koja su potom prenosili u domovinu.

Autor, prof. emer. dr. sc. Alojz Jembrih, u svom je obraćanju zahvalio Klubu hrvatskih humboldtovaca i Fakultetu hrvatskih studija na podršci te se osvrnuo na nove znanstvene dosege koje knjiga donosi. Posebno je istaknuo važnost neobjavljenih arhivskih izvora, ilustracija i faksimila, koji produbljuju razumijevanje odnosa između bečkih institucija i hrvatskih intelektualaca, od Feliksa Petančića i Pavla Skalića do Antuna Mihanovića, Josipa Voltića i suvremenih istraživačkih centara.

Predstavljanje je zaključeno porukom da se knjiga Bečko-hrvatska filološka ishodišta može smatrati referentnom točkom za buduća filološka, povijesna i kroatološka istraživanja.