Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
Komemorativna akademija povodom 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda održana je u četvrtak, 15. svibnja u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u organizaciji Počasnog bleiburškog voda. Poseban naglasak ovogodišnjeg obilježavanja stavljen je na znanstveni doprinos u očuvanju povijesne istine, u kojemu važnu ulogu ima Znanstveni zavod Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.
U okviru programa predstavljen je zbornik Međunarodnog stručno-znanstvenog simpozija „Kultura sjećanja na ratne i poratne žrtve Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskog naroda“. Nakladnici zbornika su Odsjek za povijest, Znanstveni zavod Fakulteta hrvatskih studija i Počasni bleiburški vod, a zbornik su predstavili urednici, izv. prof. dr. sc. Wollfy Krašić, dr. sc. Ivan Tepeš i akademik Stjepan Ćosić, dok je program moderirala izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić.
Jedan od urednika zbornika, izv. prof. dr. sc. Wollfy Krašić ujedno je i autor rada „Najistaknutije komemoracije Bleiburške tragedije u hrvatskim iseljeničkim zajednicama i na Bleiburškom polju u razdoblju od 1945. do 1990. godine“ koji je objavljen u zborniku.
„U radu ukazujem na to da je Bleiburška tragedija bila važan dio i kolektivnog i osobnog identiteta hrvatskih političkih emigranata, što se očitovalo i u organiziranju javnih komemoracija. S protekom vremena, komemoracije za žrtve Bleiburške tragedije bile su izraz sve većeg hrvatskog jedinstva, pa je spomenuti događaj prepoznat kao hrvatska nacionalna tragedija, a ne poraz jedne političke opcije. Govoreći o porukama koje su se odašiljale na komemoracijama, a koje su se odnosile na budućnost, u njima se nije pozivalo na osvetu ili slično, nego daljnje ustrajanje u borbi za samostalnu hrvatsku državu. Naime, nju se smatralo jedinom učinkovitom branom koja će spriječiti „nove Bleiburge“, a isto tako najvećim, najprikladnijim i najtrajnijim spomenikom žrtvama Bleiburške tragedije.“ – kazao je Krašić.
Moderatorica događaja izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić kazala je da su „komunistički zločini, poput onih na Bleiburgu i Križnim putevima, dugo bili tabu tema u bivšoj Jugoslaviji. Pamćenje tih događaja opstajalo je uglavnom na privatnoj razini, bez javne komemoracije. Tek nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske, otvorena je javna rasprava o žrtvama komunizma. Bleiburg je postao simbol komunističke represije i mitsko mjesto kolektivnog sjećanja hrvatskog naroda. Dodala je da su Europski parlament i Vijeće Europe kroz rezolucije osudili sve totalitarne režime 20. stoljeća, i nacistički i komunistički, naglašavajući potrebu za očuvanjem povijesnog pamćenja i pravde za žrtve. U tim dokumentima poziva se na jasno distanciranje od komunističkih zločina i njihovu nedvosmislenu osudu.
Unatoč tome, svijest o komunističkim zločinima u Hrvatskoj i Europi ostaje niska, a komunistički simboli i dalje su prisutni u javnom prostoru. Prva državna komemoracija na Bleiburgu održana je tek 1995., a Hrvatski sabor proglasio je 15. svibnja Danom sjećanja na hrvatske žrtve. Time je Bleiburg dobio službeni status mjesta sjećanja važno za nacionalni identitet.
Akademik Stjepan Ćosić istaknuo je da zbornik o Bleiburškoj tragediji povezuje historiografski pristup s kulturom sjećanja, naglašavajući važnost otvorenoga, nedogmatičnoga i humanizirajućega pisanja povijesti koje potiče dijalog i razumijevanje. Naglasio je da se hrvatski narod, poput mnogih europskih naroda, nosi s teškim nasljeđem 20. stoljeća te da je važno da historiografija doprinese osvješćivanju i obrani identiteta kroz argumentiranu analizu prošlosti.
Dr. sc. Ivan Tepeš istaknuo je da zbornik donosi 14 radova koji se bave razdobljem od 1944. do danas, a temelje se na opsežnoj dokumentaciji iz više zemalja te donose i dosad nepoznate podatke. Naglasio je da se zbornik fokusira na kulturu sjećanja i komemoraciju Bleiburške tragedije i Križnog puta te izrazio nadu da će, osim znanstvene zajednice, zanimanje pokazati i javnost i politički akteri, kako bi se izbjeglo ponavljanje ideoloških narativa iz prošlosti.
Program su skladbama i izvedbama uveličali Zagrebački solisti, baritoni Ljubomir Puškarić i Jan Vukelić, mezzosopran Martina Gojčeta Silić te glumci Luca Anić i Joško Ševo.