Historiografija, ideologija i kolektivno sjećanje

1. komponenta

Vrsta nastave	Ukupno
Predavanja	15

* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)

Povijest, sjećanje i Nacija činili su više nego prirodnu zajednicu, simbiozu
na svim razinama: znanstvenoj i pedagoškoj, teorijskoj i praktičnoj.
Nacionalna definicija sadašnjosti zahtijevala je opravdanje rasvjetljavanjem
prošlosti ? jesmo li mi to u RH imali? Kada se to tek počinje javljati kod
nas? Povjesničar ima golemu nacionalnu odgovornost, on je napola vojnik,
napola svećenik. Tridesetih godina 20. stoljeća par Država-Nacija
progresivno se zamjenjuje parom Država-društvo, pa povijest od tradicije
sjećanja spektakularno postaje znanje društva o samom sebi. Nova,
društvena povijest - oslobođena je nacionalne identifikacije, izgubila je
svoju pedagošku misiju prenositeljice vrijednosti, što jasno pokazuje i
aktualna obrazovna kriza. Nacija više nije objedinjujući okvir koji sadržava
svijest o kolektivitetu. Definicija nacije više nije goruće pitanje. Dolaskom
društva na mjesto Nacije legitimacija prošlošću ustupa mjesto legitimaciji
budućnošću.
Nacija više nije borba nego danost, povijest je postala društvena znanost, a
sjećanje isključivo privatan fenomen. Historiografski pokret je refleksivni
povratak historije samoj sebi, s druge je to historijsko kretanje u pravom
smislu riječi koje označava kraj jedne tradicije sjećanja. Ova dva kretanja,
historijsko i historiografsko, upućuju nas da preispitamo osnovna oruđa
povijesnoga istraživanja i osnovne simbole koji tvore naše sjećanje: arhive i
trobojnicu.
Teme koje doktorandi biraju i kritički obrađuju kroz 3 aspekta:
historiografiju, ideologiju i kolektivno sjećanje.

Grupa 2 - Izvanredni studij - Povijest