U knjizi Exilanten aus Ungarn, Jugoslawien und der Tschechoslowakei 1945–1989., nakladničkog niza Studia Hungarica, broj 57, kojega objavljuje Ungarisches Institut München i Verlag Friedrich Pustet iz Regensburga, nalazi se i znanstveni rad izv. prof. dr. sc. Wollfyja Krašića s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo.

U članku na engleskome jeziku analizira se djelovanje obavještajnih službi jugoslavenskoga komunističkog režima protiv hrvatskih političkih emigranata na primjeru intelektualca Vjenceslava Čižeka, koji je 1977. godine otet u Italiji i pod optužbom da je terorist osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. S druge strane, istraživanje izvedeno na temelju Čižekovih tekstova koje je objavljivao za vrijeme političkog egzila u Saveznoj Republici Njemačkoj tijekom 1970-ih godina, zatim Čižekovih memoara, ali i dokumenata jugoslavenskih obavještajnih službi te relevantne publicističke i znanstvene literature pobija presudu jugoslavenskog suda. Naime, navedeni izvori sugeriraju da Čižek nije sudjelovao u organiziranju ili provođenju antijugoslavenskih akcija koje bi uključivale korištenje nasilja, nego da ga je Beograd ocijenio prijetnjom zbog njegove britke i argumentirane kritike sve brojnijih slabosti komunističkog režima u Jugoslaviji.