Nedavno sam razmišljala kako sam već 10 godina u medijima i kako je novinarstvo, u svojim raznim oblicima, dio moje svakodnevice. Novinarski instinkt ne miruje nakon formalnog radnog vremena i uvijek je spreman uočiti novu potencijalnu priču.
S novinarstvom u praksi povezala sam se još na fakultetu, a do njega me doveo studij komunikologije. Iako je hrvatski jezik bio moja prva strast, komunikologija se prirodno nadovezala na kroatologiju i označila početak jednog karijernog puta o kojem, zapravo, nikad nisam ni razmišljala. 15-ak godina kasnije, zahvalna sam što sam upisala baš taj studij.
Sjećam se i e-maila s kojim je sve krenulo. Moja tadašnja profesorica, a danas kolegica, Andreja Bratić, proslijedila nam je upit za studentski posao u Večernjem listu. Javila sam da sam zainteresirana, nesvjesna da je to prepiska koja će odrediti moju karijeru. Bilo je tu i sreće jer sam bila “najbrži prst” pri odgovaranju na poruku, no vjerujem da inicijalnog maila ne bi bilo bez zanimanja koje sam dotad pokazala i znanja koje sam usvojila.
Narednih sedam godina provela sam u Večernjem listu, uglavnom pokrivajući teme vezane za lifestyle, uz “izlete” u news i politiku, po potrebi. Bez obzira na temu, temelji su uvijek bili isti – znanje koje sam stekla na fakultetu. Upravo mi je studij dao okvir kako pristupiti temi, kako postaviti pitanje i kako ispričati priču na način koji je jasan, točan i odgovoran. Kasnije sam sve to potvrdila i dodatno razradila kroz praksu, ali baza je bila čvrsta od samog početka. U nedostatku inspiracije i kreativnoj blokadi nerijetko bih se sjetila jednog savjeta s prve godine, prema kojem je jednostavnost u pisanju temelj, što mi uvijek pomogne da se vratim osnovama i da riječi krenu same od sebe.
Tijekom moje zadnje godine u Večernjem, pala je odluka o osnivanju vlastitog obrta koji mi je donio status freelancerice te omogućio da proširim svoje novinarske vještine, ne samo medijski, nego i marketinški te PR-ovski. U posljednjih par godina radim komunikaciju za različite projekte i festivale, upoznajem drugu stranu industrije i shvaćam koliko je važno razumjeti širu sliku. Istovremeno sam nastavila raditi ono što najviše volim, razgovarati s ljudima i pričati njihove priče. Od intervjua s bendovima poput Iron Maidena do razgovora s ljudima koji tek pokreću svoj business i kojima jedna objavljena priča može biti ozbiljan vjetar u leđa. Upravo taj raspon, od velikih imena do malih početaka, ono je što ovaj posao čini toliko dinamičnim i vrijednim. Mislim da se na to može nadovezati i svestranost našeg fakulteta – pruža podlogu i znanje za različite industrije, od novinarstva u raznim formatima preko marketinga do odnosa s javnošću.
Svjesna kako je iskustvo nužno za nadogradnju fakultetskog znanja i “valuta” koja mi je u ovoj branši od velike važnosti, prihvatila sam svaku priliku koja mi je došla. Novinarstvo je i dalje osnova mog posla, samo se medij promijenio. Gotovo od samih početaka dio sam portala After5. Iz mjeseca u mjesec raste, odolijeva izazovima, od svepristune umjetne inteligencije s kojom danas idemo u korak, a da se ne gubi bit novinarstva, do ekonomskih (ne)prilika na globalnoj razini. Ono što su prepoznali i publika i klijenti jest moć pisane riječi i dobre, autorske priče
Još ću se malo vratiti na bivšu profesoricu, odnosno sada kolegicu Andreju. Vježbe na njezinom kolegiju bile su mi poticaj da i sama prihvatim poziciju vanjske suradnice/asistentice na Fakultetu za medije i odnose s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku. To me vratilo u fakultetske dane, pisanje prvih vijesti, predlaganje tema, osmišljavanje pitanja za intervjue… Desetak godina kasnije nalazim se na suprotnoj strani, svjesna kolika je privilegija prenositi znanje, s nadom da će predavanja probuditi istu znatiželju, kao što je u meni probudio studij komunikologije.

Pristupačnost