Opcije pristupačnosti Pristupačnost

22/04/2026

Iva Kordić: Od studentskog maila do života u medijima

Nedavno sam razmišljala kako sam već 10 godina u medijima i kako je novinarstvo, u svojim raznim oblicima, dio moje svakodnevice. Novinarski instinkt ne miruje nakon formalnog radnog vremena i uvijek je spreman uočiti novu potencijalnu priču.

S novinarstvom u praksi povezala sam se još na fakultetu, a do njega me doveo studij komunikologije. Iako je hrvatski jezik bio moja prva strast, komunikologija se prirodno nadovezala na kroatologiju i označila početak jednog karijernog puta o kojem, zapravo, nikad nisam ni razmišljala. 15-ak godina kasnije, zahvalna sam što sam upisala baš taj studij. 

Sjećam se i e-maila s kojim je sve krenulo. Moja tadašnja profesorica, a danas kolegica, Andreja Bratić, proslijedila nam je upit za studentski posao u Večernjem listu. Javila sam da sam zainteresirana, nesvjesna da je to prepiska koja će odrediti moju karijeru. Bilo je tu i sreće jer sam bila “najbrži prst” pri odgovaranju na poruku, no vjerujem da inicijalnog maila ne bi bilo bez zanimanja koje sam dotad pokazala i znanja koje sam usvojila.

Narednih sedam godina provela sam u Večernjem listu, uglavnom pokrivajući teme vezane za lifestyle, uz “izlete” u news i politiku, po potrebi. Bez obzira na temu, temelji su uvijek bili isti – znanje koje sam stekla na fakultetu. Upravo mi je studij dao okvir kako pristupiti temi, kako postaviti pitanje i kako ispričati priču na način koji je jasan, točan i odgovoran. Kasnije sam sve to potvrdila i dodatno razradila kroz praksu, ali baza je bila čvrsta od samog početka. U nedostatku inspiracije i kreativnoj blokadi nerijetko bih se sjetila jednog savjeta s prve godine, prema kojem je jednostavnost u pisanju temelj, što mi uvijek pomogne da se vratim osnovama i da riječi krenu same od sebe. 

Tijekom moje zadnje godine u Večernjem, pala je odluka o osnivanju vlastitog obrta koji mi je donio status freelancerice te omogućio da proširim svoje novinarske vještine, ne samo medijski, nego i marketinški te PR-ovski. U posljednjih par godina radim komunikaciju za različite projekte i festivale, upoznajem drugu stranu industrije i shvaćam koliko je važno razumjeti širu sliku. Istovremeno sam nastavila raditi ono što najviše volim, razgovarati s ljudima i pričati njihove priče. Od intervjua s bendovima poput Iron Maidena do razgovora s ljudima koji tek pokreću svoj business i kojima jedna objavljena priča može biti ozbiljan vjetar u leđa. Upravo taj raspon, od velikih imena do malih početaka, ono je što ovaj posao čini toliko dinamičnim i vrijednim. Mislim da se na to može nadovezati i svestranost našeg fakulteta – pruža podlogu i znanje za različite industrije, od novinarstva u raznim formatima preko marketinga do odnosa s javnošću. 

Svjesna kako je iskustvo nužno za nadogradnju fakultetskog znanja i “valuta” koja mi je u ovoj branši od velike važnosti, prihvatila sam svaku priliku koja mi je došla. Novinarstvo je i dalje osnova mog posla, samo se medij promijenio. Gotovo od samih početaka dio sam portala After5. Iz mjeseca u mjesec raste, odolijeva izazovima, od svepristune umjetne inteligencije s kojom danas idemo u korak, a da se ne gubi bit novinarstva, do ekonomskih (ne)prilika na globalnoj razini. Ono što su prepoznali i publika i klijenti jest moć pisane riječi i dobre, autorske priče

Još ću se malo vratiti na bivšu profesoricu, odnosno sada kolegicu Andreju. Vježbe na njezinom kolegiju bile su mi poticaj da i sama prihvatim poziciju vanjske suradnice/asistentice na Fakultetu za medije i odnose s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku. To me vratilo u fakultetske dane, pisanje prvih vijesti, predlaganje tema, osmišljavanje pitanja za intervjue… Desetak godina kasnije nalazim se na suprotnoj strani, svjesna kolika je privilegija prenositi znanje, s nadom da će predavanja probuditi istu znatiželju, kao što je u meni probudio studij komunikologije. 

Kako godine prolaze i kako promatram kolege u medijima i PR-u, sve sam sigurnija da je ovo više poziv nego klasično zanimanje, možda i zato što traži puno više od radnog vremena, odriče se dijela privatnog i ne prestaje ni kad formalno završi radni dan. Neću lagati, zna biti iscrpljujuće. Ali svaki put kad stigne povratna informacija čitatelja ili sugovornika, iz koje izvire zadovoljstvo ili osjećaj da je nešto važno ispričano kako treba, ponekad čak i ispravljena nepravda, znam da sve to ima smisla.
Popis obavijesti