Kada je tim projekta DIGI-HR počeo tražiti vizualni identitet koji bi govorio o digitalnoj uključenosti i isključenosti u Hrvatskoj, nitko nije očekivao da će rješenje doći od studentice s druge godine diplomskog studija sociologije. A opet — ako razmislimo malo dublje — možda je upravo ona bila najprikladnija osoba za taj posao.

Sonja Novak iz okolice Varaždina nije grafička dizajnerica po struci. No prije nekoliko tjedana završila je četveromjesečni tečaj gdje je savladala tri temeljna programa struke. Kada su voditelj projekta doc. dr. sc. Erik Brezovec i članica tima doc. dr. sc. Ana Marija Dunaj shvatili da njihovi pokušaji izrade logotipa ne daju željeni rezultat, Sonja im je ponudila pomoć. I — logotip je nastao.

Projekt DIGI-HR — Dimenzije digitalne isključenosti i uključenosti u Republici Hrvatskoj — institucionalni je istraživački projekt Fakulteta hrvatskih studija koji ispituje kako i zašto određene društvene skupine ostaju na marginama digitalnog svijeta. To nije samo tehničko pitanje brzine interneta ili dostupnosti uređaja; iza njega stoje nejednakosti povezane s dobi, obrazovanjem, mjestom stanovanja i ekonomskim statusom.

Sonja je tu tematiku poznavala iznutra — kao sociologinja koja se obrazuje za istraživački rad. Kada je sjela pred računalo, nije tražila metaforu na internetu. Pronašla ju je u samoj temi.

„U središtu logotipa nalazi se simbol paljenja i gašenja. Isprekidane linije simboliziraju slabiju povezanost i otežan pristup, dok pune linije predstavljaju bolju integriranost. Htjela sam da logo govori o mogućnosti promjene“, objašnjava Sonja Novak, autorica logotipa.

Rezultat je logotip u kojemu se iz središnjeg on/off prekidača granaju linije — neke pune, neke isprekidane — koje završavaju kružićima u plavoj, zelenoj, crnoj i sivoj boji. Vizualni jezik mreže, ali i njezina odsustva. Povučena linija između onih koji su digitalno uključeni i onih koji to nisu — upravo ono što projekt proučava.

Za Sonju ovaj angažman nije bio samo dizajnerski izazov. Bio je i osobni iskorak. Kreativnost je, kaže, naslijedila od bake i majke, ali je dugo ostajala u granicama onoga što joj je izgledalo „sigurno“. Okidač je bio fakultetski projekt — osmišljavanje vizualnog identiteta imaginarne kompanije — koji joj je pokazao da granica između sociološkog razmišljanja i vizualnog izražavanja možda nije tako daleka.

Upisala je tečaj. Prošla je kroz izazove online nastave, vježbe u programima koje nikada ranije nije koristila i rokove koji su se gomilali uz kolegije i seminare. I stigla do logotipa koji danas stoji uz ime istraživačkog projekta njezina fakulteta.

„Ovaj projekt za mene predstavlja prvi ozbiljniji samostalni korak u kreativnom radu — trenutak u kojemu sam probila led“, kaže Sonja. Dodaje kako joj je izbor istraživačkog smjera sociologije dodatno oblikovao način razmišljanja o dizajnu:
„S obzirom na to da sam odabrala istraživački smjer sociologije, vjerujem da kombinacija sociološkog znanja i vještina stečenih kroz edukaciju iz grafičkog dizajna može pridonijeti jasnijem, pristupačnijem i sadržajno preciznijem prenošenju poruka različitim publikama.“

U budućnosti bi, ističe, voljela nastaviti razvijati vizualna rješenja koja spajaju sociološku perspektivu i kreativne metode, ali i sudjelovati u istraživačkim projektima koji povezuju analitičko razumijevanje društva s inovativnim načinima prikaza sadržaja. Jer ponekad je upravo takav spoj ono što podaci trebaju da bi postali vidljivi — i razumljivi.

Uskoro se očekuje i objava službene web stranice projekta, koja će dodatno približiti njegove ciljeve i rezultate široj javnosti.