Pristupačnost
Studij sociologije osnovan je 1992. godine i čini jednu od temeljnih disciplina Fakulteta hrvatskih studija. Koncepcija studija sociologije usmjerena je na korištenje socioloških teorija i metodologije društvenih znanosti u razumijevanju društvenih procesa i fenomena u specifičnome kontekstu hrvatskoga društva te komparativno u europskoj i globalnoj perspektivi. Svojim je obrazovnim ishodima studij sociologije usmjeren na osposobljavanje kvalitetnoga sociološkoga istraživačkoga kadra opskrbljenog profesionalnim istraživačkim i analitičkim vještinama nužnima za produktivan rad u javnom i privatnom sektoru. Prijediplomska i diplomska razina studija sociologije ustrojene su prema suvremenim međunarodnim znanstvenim standardima.
Foto: Screenshot portala Sociologija.hr
Na portalu Sociologija.hr 11. studenog objavljen je članak „U stalnom pokretu, ali bez društvene pokretljivosti: strani dostavljači i taksisti u Hrvatskoj“, koji donosi teorijski utemeljen uvid u suvremene migracije i radne uvjete u Hrvatskoj. Autor naglašava da je riječ o fenomenu koji mijenja društvenu i ekonomsku strukturu gradova, ali i otvara pitanja pravednosti, integracije i ovisnosti tržišta rada o visoko fleksibilnoj radnoj snazi.
Tekst pokazuje da su dostavljači i taksisti iz Nepala, Indije i Bangladeša dio sekundarnog segmenta tržišta rada, obilježenog nesigurnošću, rotacijom radne snage, ograničenim pravima i izrazito slabim pregovaračkim mogućnostima. Autor detaljno objašnjava kako se strani radnici, iako nužni za funkcioniranje velikih gradova, nalaze u strukturalno podređenoj poziciji: ovisni su o poslodavcu ili agenciji, često rade u uvjetima prekarizacije i imaju malo kontrole nad radnim tempom, prihodima ili radnom stabilnošću. U tom kontekstu Perkov naglašava da „strani dostavljači i taksisti u Zagrebu nisu samo pasivne žrtve globalnog tržišta, nego i akteri koji se snalaze unutar njegovih pravila, iako su ta pravila uglavnom krojena na njihovu štetu“. Time ističe složenost njihove pozicije: oni manevriraju između vlastitih aspiracija i ograničenja koja im postavljaju tržište rada, pravni okvir i poslovni modeli platformskih kompanija.
Posebno je naglašena uloga platformskog rada koji, premda nudi privid fleksibilnosti, zapravo smanjuje autonomiju radnika. Algoritamska kontrola određuje dostupnost narudžbi, visinu zarade, ritam rada i mogućnosti napredovanja, što rezultira visokom razinom ovisnosti i zamjenjivosti. Uz to, radnici se suočavaju s jezičnim preprekama, nedostatkom lokalnih mreža podrške i stalnim pritiskom da održavaju performanse koje aplikacije prate u realnom vremenu.
Unatoč stalnom fizičkom kretanju kroz grad, njihova društvena mobilnost ostaje minimalna. Kreću se brzo, učinkovito i neprestano, ali bez realnih mogućnosti napretka ili dugoročnog uključivanja u društvo. Zaključno, Perkov ističe: „U stalnom pokretu, ali društveno nepokretni – upravo taj kontrast najbolje opisuje iskustvo stranih radnika u Hrvatskoj.“ Članak time predstavlja važan doprinos razumijevanju migracija, prekarizacije i transformacija urbanog tržišta rada, nudeći teorijski i empirijski okvir za raspravu o ulozi migranata u suvremenoj ekonomiji.
Članak je u cijelosti dostupan na Sociologija.hr.