Platon i Aristotel

>> / Sve diskusijske grupe / Pitanja i odgovori / Menonov paradoks?

• ▽
    Nikica Marović (27. 3. 2015. u 00:28) Menonov paradoks?

  Zanima me koja je razlika između erističkog raspravljanja i menonovog paradoksa (molim pojašnjenje)? I ako mi možete pojasniti, empedeklovo učenje (da iz svih stvari izlazi emanacija)?
   

  
  
  •  
      Pavel Gregorić (27. 3. 2015. u 00:39) Re: Menonov paradoks?

    Dijalektičko raspravljanje, kao govornička disciplina ispitivanja i odgovaranje, predstavlja zajednički okvir i za eristiku i za sokratovski elenchus. No erističko raspravljanje je raspravljanje kojemu je jedini cilj pobjeda nad sugovornikom, pri čemu se ne biraju sredstva, a ne da sugovornik kroz raspravu nešto nauči. Sokratov elenchus je raspravljanje kojemu je cilj da sugovornik nešto spozna, iako to vrlo često izgleda kao Sokratova pobjeda. Ukratko, eristika se povezuje sa sofistima. Riječ "dijalektika" u Platonovim zrelim i poznim dijalozima sve se manje koristi u smislu govorničke discipline ispitivanja i odgovaranja, a sve više kao naziv za filozofsko ispitivanje kako ga Platon razumije, ciljajući na spoznaju ideja.

    U Menonu, 80e1-5, Sokrat veli da je argument koji je Menon iznio kao prigovor Sokratu i njegovom načinu istraživanja ("Menonov paradoks") eristički argument. Podsjećam, eristički argumenti su logičke smicalice koje služe da se sugovornika porazi (tipa "Jesi li prestao tući svoju ženu?") Tako Sokrat veli Menonu da je njegov argument eristički, jer za koji god se rog dileme u Menonovom argumentu odučiš ("onaj koji istražuje za što istražuje" ili "onaj koji istražuje ne zna što istražuje"), ispast će da istraživanje nije moguće. Sokrat smatra da je to samo eristički argument, logička smicalica postavljena da zavara sugovornika, jer Sokrat drži da je sasvim moguće da netko istražuje ono što ne zna - zbog prisjećanja. Čovjek će se prisjetiti ("upalit će mu se lampica") onoga što ne zna, smatra Sokrat, a budući da je "sva priroda srodna, a duša je naučila sve, ništa ne prije da podsjetivši se samo na jednu stvar, čovjek sve ostalo sam nalazi, ako je hrabar i ako se ne umori istražujući" (81d1-5).

    
    
  •  
      Pavel Gregorić (27. 3. 2015. u 00:48) Re: Menonov paradoks?

    Što se Empedoklova učenja o "odljevima" tiče, ovdje je objašnjenje sa Stanford Encyclopedia of Philosophy:

    Since Empedocles seems not to have distinguished thinking from perception, it would be best to begin with the latter. First of all, Empedocles holds that perception is based on the principle of “like by like.”

    For with earth do we see earth, with water water, with air bright air, with fire consuming fire, with Love do we see Love, Strife with dread Strife. (B 109)
    Since roots and principles in the perceiver are related to the roots and principles in the perceived object, the passage suggests that elements in one correspond to elements in the other. This passage, of course, does not make immediately clear how this correspondence results in the perception of color and shape. In any event, using the basic idea of “like by like,” he refines his account of perception to include the idea of “effluences.” Everything gives off effluences (B 89). These are tiny particles that flow out from objects conintually. One then can grasp one half of the correspondence; effluences from the perceived object flow to the perceiver, in particular to the perceptual organ. Then, effluences of fire would make contact with the fire in the eye. On this basis, since fire, e.g., is white, one can construct an account of the way that fire—and other roots—are responsible for color perception. However, these sorts of explanations do not encompass the perception of Love and Strife, which seems to depend on deduction (B 17)