Platon i Aristotel

>> / Sve diskusijske grupe / Pitanja i odgovori / Ideja dobra

• ▽
    Nikolina Šimunić (8. 4. 2015. u 19:49) Ideja dobra

  Ako postoji ideja jednoga (ono jedno samo), kako to da je prema Platonu ideja dobra "najviša" od svih ideja, kad je, laički rečeno, jedno "iza" dobra (budući da je samo jedna ideja dobroga)? Ne bi li ideja jednoga prema tome trebala biti na vrhu hijerarhije ideja?

  
  
  •  
      Nikica Marović (10. 4. 2015. u 14:56) Re: Ideja dobra

    Ili još bolje, što je "ideja" same "ideje" ili "ideja" pojma. Jer ako postoji samo jedna ideja kako može postojati "ideja" iste te ideje. Ne želim biti kritičan, možda sam u zabludi ali mi se čini da je Platonova teorija ideja puna rupa.

    
    
  •  
      Tomislav Karačić (10. 4. 2015. u 15:52) Re: Ideja dobra

    Zato jer je jedan broj, a samim time spada među matematičke objekte, koji su nižeg ranga no ideje same. Također se moramo pitati Koje sve ideje postoje?, jer je iz tekstova očito da ne postoje ideje svega što možemo zamisliti npr. mulja ili čak i čovjeka. Postoji li na primjer ideja postojanja? Ako da onda bi postojanje samo bilo bezpretpostavno, dok bi dobro samo imalo kao pretpostavku postojanje, odnosno ideja postojanja bi bila najviša. 

    Također moramo imati u vidu da Platon zapravo u niti jednom trenutku ne objašnjava što misli pod ˝ideja dobra˝. Koliko sam uspio shvatiti iz tekstova, Platon je postao gotovo opsjednut idejom kako mora stvoriti metafizički sustav (teorija ideja) koji će dati odgovor na sva pitanja, uključujući i etikčka, epistemološka,... Možda je jednostavno Platon htio obgrliti svojom teorijom previše te je došlo do miješanja pojmova. Naime, kako bi uspostavio svoj etički sustav, morao je kao najviše načelo staviti dobrotu (ideju dobra), no opet kada govorimo o znanju kao da više ne govorimo o istoj ideji dobra, već ju modificiramo za tu raspravu te se stvara etičko-epistemološka mješavina i govorimo o učenju (znanje) vrlina (etika).

    Možemo li, kada govorimo o Platonovoj filozofiji, uopće razdvajati njegove zapise u skladu sa suvremenim grananjem filozofije? Možemo li govoriti o Platonovoj etici bez epistemologije i obratno?

    
    
  • ▽
      Nikica Marović (10. 4. 2015. u 17:06) Re: Ideja dobra

    Ne gdje sam naišao na komentar da se i sam Platon, pokušao udaljiti od svoje "Ideje". Vjerojatno je shvatio da mu tzv. teorija "ideja" lagano popušta pred malo jačim tezama. Slažem se da bi prvo trebali shvatiti dokle sežu ideje i može li baš sve biti "Ideja". Postoje navodno kao tri varijante ideja. Ispravite me ako griješim! 
    Ideje kao pojmovi, Ideje kao principi, Ideje kao moralne paradigme. 
    Definitivno se slažem da se izgubio smisao u prijevoda Platonovih djela, ipak je prošlo 2300 godina od nastanka njegovih djela, ali ipak, na komu je ako ne na nama da pokušamo shvatiti što to zapravo "Ideja" jest?

    
    
    •  
        Tomislav Karačić (12. 4. 2015. u 18:40) Re: Re: Ideja dobra

      Malo sam razmišljao o hijerarhiji među idejama i kao što si rekao ˝Ideji˝ samoj.

      Kada bi uzeli tvoje pitanji i pitali Što je ideja ideje?, naravno mogli bi pitati što je ideja toga, itd. u beskonačnost, no smatram da se uopće ne može govoriti o Idejama samima, već samo o pojedinačnim. Ne samo kako bi izbjegli regres u beskonačnost, već i izvor tog regresa vidim u čistoj semantici te nemogućnosti jezika da objasni ono što nije s ővoga svijeta˝, već ˝svijeta ideja˝. Naime, kada govorimo o npr. Hrabrosti u kontekstu nauke o idejama, mi ne govorimo o Ideji hrabrosti, već Hrabrosti samoj, tako da ne možemo pitati što je to ideja u Ideja hrabrosti, jer ta ideja jest Hrabrost.

      Što se tiče hijerarhije ideja, ona bi se mogla objasniti analogno obrani u drugim slučajevima, gdje se argumentira kako nešto vodi u beskonačnost. U knjizi D. Denneta ˝Intuition pumps and other tools for thinking˝, on spominje u kontekstu filozofije uma, argument koji govori da je um poput malog čovjeka koji upravlja tijelom. Napad na taj argument je logično: A tko upravlja tim čovječuljkom? Odgovor bi bio pa mali čovječuljak koji je pak u glavi prvoga,.... u beskonačnost. Izlaz iz te situacije je da se svakom slijedećem malom čovječuljku da jednostavniji zadatak, odnosno prvi čovječuljak je naša svijest (najkompliciraniji), dok zadnji obavlja najjednostavnije operacije (npr. binarni kod, ili je 1 ili 0). Isto bi se moglo primjeniti na ideje, one koje se nalaze na dnu hijerarhije bi bile najkompleksije (npr. ljepota), dok bi na vrhu bila najjednostavnija (Dobro). U tom slučaju Ideja dobra bi slala jednostavne ˝impulse˝, kojima bi učestvovala u ostalim nižim idejama, a ideje se međusobno razlikuju u količini kojom određeni impulsi učestvuju u njima samima.