Hrvatski književni kanon

Uvodno predavanaje קָנֶה, κάνων, kanon – značenje i nastanak. Posvete i predgovori u hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnosti u kojima se prezentiraju kanonske vrijednosti. Pojam kanona kako ga tumače noviji metodološki smjerovi. Metodologija povijesti književnosti. Spis Branka Vodnika iz dvadesetih godina kao prvi prilog toj temi. Upoznavanje s osnovnim metodološkim pitanjima povijesti književnosti i upoznavanje s hrvatskim književnim historiografskim djelima. Analiza povijesti Đure Šurmina prema problemima dijakronije, periodizacije i karakterizacije. Analiza najstarijih hrvatskih povijesti književnosti. Jagić i pogledi na komparativnu književnost sve do najnovijeg doba. Novije teorije o problemima historiografije. Pregled novijih pogleda na ta pitanje s uvidom u nekoliko kritički bibliografiranih hrvatskih autora. Primjer Marin Držić, primjer, Antun Gustav Matoš, primjer Janko Polić Kamov. Hrvatski književnici u nadnacionalnom kanonu / povijestima svjetskih književnosti naših povjesničara: prilozi Milivoja Solara i Ivana Slamniga inauguracije hrvatske književnosti u nadnacionalni kanon zapadnoga kulturnog kruga. Hrvatska književnost u slavenskom kontekstu: Prohaska, Novak. Novi historizam i kulturni materijalizam. Metode novoga historizma i kulturnoga materijalizma u hrvatskoj praksi. Pogled na neka tumačenja Shakespearea. O vezi Gundulića i Mažuranića u tekstovima Ive Frangeša. Književni i izvanknjiževni čimbenici u nastanku književnog kanona. Kanonsko djelo ili autor: Ivan Gundulić. Pogled na slijed njegovih obljetnica od 1838/1888/1939/1989. Biografski tekstovi u kontekstu književne historiografije. Slijepe pjege/ideologemi unutar biografskoga žanra. Na primjeru biografskih tekstova o Marku Maruliću, Marinu Držiću, Ivanu Gunduliću, Antunu Gustavu Matošu, Miroslavu Krleži. Marin Držić vs. Ivan Gundulić: izvanknjiževni čimbenici u kanonizaciji/dekanonizaciji autora. Značenje/a klasika u esejima: Saint-Beuve, Što je klasik?   i T. S. Eliot: Why Read the Classics?  Eliotov esej i njegova primjena u hrvatskoj književnosti. Frangešov esej o Mažuraniću. Preporodni hrvatski književni kanon. Kukuljević, Glasoviti Hrvati. Programski tekstovi o odnosu preporoditelja prema tradiciji. Pogledi Iva Banca na pitanja ideologija i književnih kanonizacija u XIX. stoljeću. Krležina dekanonizacija hrvatskog preporodnog književnoga kanona. Hrvatska književna laž , O našem dramskom repertoaru . Hrvatski književni kanon u Enciklopediji Jugoslavije . Ivo Frangeš pisac natuknice o hrvatskoj književnosti i autor Povijest hrvatske književnosti . Krležino mjesto u hrvatskom hrvatskom kanonu i Andrićevo mjesto u srpskom književnom kanonu u Enciklopediji Jugoslavije. Pitanje pripadnosti tzv. dubrovačke književnosti. Mate Ujević pisac povijesti hrvatske književnosti, sinopsisa za Enciklopediju Hrvatske u vrijeme drugoga svjetskog rata i suradnik Jugoslavenske Enciklopedije. Enciklopedistika od Skalića do Ujevića. Bloomov koncept književnoga kanona i njegova primjena na hrvatsku književnost prema sugestiji hrvatskih suvremenih komparatista. Opravdanje niza Marulić, Držić, Gundulić , preko konsolidiranog demokratskog pisanja (hrvatski romantizam – Vraz , hrvatski književni realizam – Šenoa, te Matoš kao modernist), do kritičara dvadesetoga stoljeća ( Kamov , A. B. Šimić , Ujević , Krleža , Marinković ). Parodiranje kanonskih djela u hrvatskoj književnosti te odnos prema kanonu kao književni tekst. Smrt Babe Čengićkinje Ante Kovačića: interpretacija; Antun Šoljan o izmišljenom književniku, inače sljedbeniku Jamesa Joycea, Šimunu Freudenreichu. Slamnigove i Paljetkove pjesme o kanoniziranim književnicima. Udio likovnih predodžbaba u formiranju književnog kanona. Slučaj Vlaha Bukovca :od zastora HNK u Zagrebu do slike u čitaonici NSK. J. Kljaković, B. Čikoš Sesija itd. Književnička ikonografija u ranom novovijekovlju. Analiza 10 portreta hrvatskih književnika od Hermana Dalmatinca do Danijela Dragojevića. Ikonografija radnog prostora.