Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Doc. dr. sc. Vlatko Smiljanić održao je 22. srpnja 2026. u Puli pozvano predavanje naslovljeno “Zavičajna povijest u nastavi kao instrument očuvanja kulturne baštine i identiteta“. Predavanje je održano u sklopu Međunarodnoga stručnog skupa za odgojitelje, učitelje i nastavnike, pripadnike hrvatske nacionalne manjine i hrvatskoga iseljeništva, koji se od 21. do 24. srpnja održava pod naslovom „Kulturna baština i identitet istarskog kraja“. Program skupa obuhvatio je niz predavanja istaknutih sveučilišnih nastavnika, znanstvenika i stručnjaka, panel-rasprave, radionice i stručne obilaske kulturno-povijesnih lokaliteta Istre. Na skupu sudjeluje 100-tinjak sudionika iz ukupno 14 zemalja. Organizator skupa je Agencija za odgoj i obrazovanje. Predavanje je održano na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

U jednosatnom predavanju zavičajna je povijest predstavljena kao više od upoznavanja učenika s događajima i znamenitim osobama određenoga mjesta. Posebna je pozornost posvećena njezinoj ulozi u povezivanju povijesnoga znanja, kulturnoga pamćenja, prostora i osjećaja pripadnosti, osobito u zajednicama hrvatske nacionalne manjine i hrvatskoga iseljeništva. Prikazani su i konkretni modeli primjene zavičajne povijesti u odgojno-obrazovnom radu, među kojima su istraživanje obiteljskih arhiva, prikupljanje usmenih svjedočanstava, analiza starih fotografija i lokalnoga tiska, izrada karata mjesta pamćenja te suradnja škola s muzejima, arhivima, knjižnicama i lokalnim zajednicama. Naglasak je bio na osposobljavanju učenika za kritičko vrjednovanje izvora i razumijevanje načina na koje se prošlost pamti, prenosi i selektivno oblikuje.


Pristupačnost