U srijedu, 29. travnja, održan je događaj »Tijelo u prostoru: Od tradicije do suvremenosti«. Susret je nastao u suradnji Zagrebačkog estetičkog laboratorija i studentske udruge Studia Croatica, a kroz seriju moderiranih razgovora studenti su dobili priliku dublje upoznati različite aspekte plesne umjetnosti.

Tijelo kao »alat« plesača ima sasvim drugo značenje i ulogu u svakom plesnom izričaju, dok prostor izravno uvjetuje dinamiku pokreta i samu materijalizaciju koreografskog koncepta. Upravo te složene odnose između tijela, prostora i pokreta najbolje utjelovljuje suvremeni ples, koji nam je približila umjetnička voditeljica Studija za suvremeni ples Martina Tomić.

Studio za suvremeni ples je prvi ansambl suvremenog plesa u Hrvatskoj i regiji čije djelovanje započinje još ranih 60-ih godina prošlog stoljeća. U razgovoru s asistenticom Odsjeka za filozofiju i kulturologiju Lucijom Pušonjić, Tomić je istaknula važnost tijela kao direktnog medija putem kojeg se komunicira s publikom. Suvremeni ples često ruši granice onoga što smatramo plesnim pokretom u klasičnom smislu. On ne treba uvijek biti shvaćen i razumljiv te ostavlja prostor za slobodnu interpretaciju promatrača.

Tomić se dotaknula i života suvremenog plesača u Hrvatskoj, koji je često zahtjevan. Nažalost, suvremeni ples i dalje nema instituciju koja bi mogla pružiti karijernu sigurnost plesačima koji nerijetko moraju pronaći posao izvan svoje profesije. Naglasila je i važnost obrazovanja mladih pojedinaca o plesu, putem likovnog ili glazbenog odgoja, jer ples kao umjetnički izričaj obično ostaje zapostavljen.

Suvremeni ples je puno više od pukog kretanja tijela unutar tehničkih okvira u prostoru, možemo ga smatrati određenom filozofijom pokreta, s obzirom na način na koje tijelo svjesno promišlja prostor oko sebe, iskazuje najdublje emocije, intuiciju te individualnost. 

Nasuprot slobodi suvremenog izričaja stoji tradicija klasičnog baleta, čiju nam je strogu estetiku i disciplinu predstavila Emilija Sorić, nastavnica klasičnog baleta u Školi za klasični balet te bivša solistica baleta. Moderatorica Tea Vlahov, predsjednica udruge Studia Croatica i članica Zagrebačkog estetičkog laboratorija, u razgovor je unijela estetičku perspektivu, osvrnuvši se na koncepte ljepote, scenske pogreške i ulogu kostimografije. Poseban naglasak stavljen je na fizičku iscrpljenost koju balet nameće tijelu, ali i na važnost glazbe te dugogodišnjeg iskustva izvođača, koje presudno utječe na dubinu i estetsku vrijednost svake izvedbe.

Drugu stranu tradicije i njezinu neraskidivu vezu s identitetom upoznali smo kroz folklor i narodne plesove koje nam je predstavio Krunoslav Šokac, vanjski suradnik Odjela za narodne plesove Škole za klasični balet. Kroz razgovor s moderatoricom Karmen Baneković, fokus se pomaknuo na očuvanje kolektivne baštine. Šokac je istaknuo kako karijera plesača folklora obuhvaća puno više od putovanja, pjevanja i plesa. Radi se o iznimno zahtjevnom poslu koji traži vrhunsku fizičku i psihičku spremnost, a dodatni izazov predstavljaju i narodne nošnje koje svojom težinom i slojevitošću uvelike otežavaju izvedbu i pokret plesača.

Vrhunac folklornog dijela programa bile su gošće iznenađenja, učenice Škole za klasični balet Jana Jurman i Ana Jagatić. Njihova iznimno snažna i upečatljiva vokalna izvedba oduševila je sve prisutne, unoseći u prostor knjižnice autentičnu energiju narodnog napjeva. Program su dodatno obogatile i naše studentice, Nika Jančić i Karmen Baneković. Kao članice KUD-a »Braća Radić« Visoko, svojom su izvedbom dočarale ljepotu tradicijske pjesme. Ove glazbene točke bile su više od popratnog programa, one su na najljepši način zaokružile priču o folkloru kao živom i vibrantnom dijelu naše svakodnevice.

Za dinamičan završetak dana i prelazak u urbani ritam pobrinula se naša studentica Dora Štetner iz Plesnog studija SOSS. Uz moderiranje Tee Vlahov, Dora je predstavila svijet hip-hopa kao cjelovitu kulturu i supkulturu koja oblikuje specifičan životni stil. Naglasak je stavljen na snažan osjećaj zajedništva unutar ove scene, unutar koje pokret služi za izražavanje stava, individualnosti i pripadnosti grupi. Posebno je zanimljiva bila njezina opaska o slobodi unutar ovog plesnog stila. U hip-hopu su pogreške zapravo dobrodošle jer otvaraju prostor za improvizaciju, što ga čini znatno slobodnijim u usporedbi sa strožim plesnim formama.

Svojom upečatljivom izvedbom, Dora je prisutnima demonstrirala poruku ovog izričaja i dodatno potvrdila njegovu umjetničku snagu. Ovime je uspješno zatvoren krug »od tradicije do suvremenosti«, čime je ples potvrđen kao jedinstvena umjetnost u kojoj se susreću estetika pokreta, istraživanje prostora i ljudska emocija. Ovaj je susret pokazao kako ples nadilazi puku tehniku te služi kao snažan dokaz da tijelo ostaje najizravniji medij za očuvanje tradicije i dokumentiranje suvremenosti.